Home » Moje tijelo » Sustav probavnih organa

Sustav probavnih organa

Ponekad nam se čini da nam je školski odmor prekratak, ponekad moramo brzo pojesti školski ručak ili užinu jer se trebamo vratiti u razred, pisati ispit, slušati nastavu. Kada dođemo u razred već smo zaboravili na ono što ste pojeli, ali u želucu i cijelom probavnom sustavu se zbiva prava kemija.

Probavni sustav ima ulogu usitnjavanja i razgradnje hrane te upijanja i prijenosa hranjivih tvari u krv i limfu. Sastoji se od probavnog kanala i probavnih žlijezda. Probavni kanal čine usna šupljina, jednjak, želudac, tanko crijevo, debelo crijevo i crijevni otvor.

Probavni kanal započinje usnom šupljinom u kojoj se nalaze zubi, jezik i žlijezde slinovnice. Zubima odgrizamo i usitnjavamo hranu. Zubalo odrasle osobe građeno je od 32 zuba: 8 sjekutića (4 gornja + 4 donja), 4 očnjaka (2 + 2), 8 pretkutnjaka (4 + 4) i 12 kutnjaka (6 + 6). Zub je smješten u zubnoj šupljini i građen je od koštanog tkiva, zubnine. Vidljiv dio zuba naziva se kruna, a dio koji učvršćuje zub u čeljusti se naziva korijen. Na prijelazu krune u korijen nalazi se vrat zuba. Zubnina je u području krune prekrivena zaštitnim slojem, caklinom. U unutrašnjosti zuba nalazi se zubni kanalić ispunjen krvnim i limfnim žilama i živcima.

Žlijezde slinovnice izlučuju slinu koja olakšava gutanje hrane te sadrži probavni enzim ptijalin koji započinje razgradnju ugljikohidrata na jednostavnije ugljikohidrate. Sjetite se kako kruh postaje sve slađi što ga dulje žvačemo. Škrob (ugljikohidrat) iz kruha se razgrađuje na glukozu, a mi to osjetimo po njenoj većoj slatkoći u odnosu na škrob. Pri žvakanju i gutanju hrane pomaže nam jezik. Gutanjem se hrana potiskuje u jednjak, oko 25 cm dugu mišićnu cijev koja se na donjem kraju otvara u želudac. Želudac je građen od glatkih mišića, s unutarnje strane je obložen sluznicom u kojoj se nalaze žlijezde koje izlučuju želučani sok. On sadrži probavne enzime, npr. pepsin, kimotripsin te solnu kiselinu koji razgrađuju bjelančevine iz hrane. Solna kiselina ne samo da razgrađuje hranu, ona može ubiti i neke bakterije koje smo pojeli sa hranom. Posebne želučane stanice izlučuju sluz koja oblaže stijenku želuca i tako štiti želudac, odnosno sprječava djelovanje enzima i kiseline na mišićnu želučanu stijenku. Stezanjem i opuštanjem mišića želuca, hrana se miješa i potiskuje dalje u tanko crijevo u kojem se događa glavni dio probave.

Tanko crijevo čovjeka dugo je oko 5m, promjera oko 3cm. U početni dio tankog crijeva, tzv. dvanaesnik, ulijevaju se probavni sokovi gušterače i žučnog mjehura. Sok gušterače je lužnat pa neutralizira kiselost prispjele hrane iz želuca. On također sadrži enzime za razgradnju bjelančevina do aminokiselina, masti do masnih kiselina i ugljikohidrata do jednostavnih šećera.

Žuč, koja dospijeva iz jetre, sakuplja se u žučnom mjehuru, također dolazi u dvanaesnik. Žuč raspršuje mast u sitne kapljice čime se olakšava njihova razgradnja na masne kiseline. Mišićne stijenke tankog crijeva stežu se i opuštaju čime se hrana miješa i potiskuje prema naprijed. Stijenka tankog crijeva obložena je sitnim nastavcima, tzv. crijevnim resicama koje povećavaju njenu površinu. U središtu crijevnih resica nalaze se krvne i limfne žile. Crijevne resice upijaju hranjive tvari iz šupljine crijeva. Molekule šećera i aminokiseline provode do krvnih kapilara, a masne kiseline do limfnih kapilara. Hranjivi sastojci, bjelančevine, masti, ugljikohidrati, vitamini, minerali, voda i razni drugi sastojci hrane putem krvi dospijevaju do svih tjelesnih stanica kojima su oni potrebni za obavljanje životnih funkcija.

Neprobavljeni ostaci hrane putuju prema debelom crijevu. To je cjevast organ dužine oko 2 m i promjera 5 do 8 cm. Na njegovom početnom dijelu, tzv. slijepom crijevu, nalazi se kratki izdanak, tzv. crvuljak. Debelo crijevo upija vodu i preostale korisne sastojke poput vitamina, te oblikuje izmet koji kroz izmetni otvor izlazi iz tijela. U debelom crijevu žive razne bakterije, tzv. crijevna mikroflora, čiji sastav značajno utječe na naše zdravlje. Crijevna mikroflora sadrži tzv. “dobre” i “loše” bakterije, a upravo ravnoteža između njih je važna za održavanje zdravlja. Loše životne i prehrambene navike, različite bolesti i okolina mogu poremetiti tu važnu ravnotežu. Ako je ona poremećena u korist „loših“ bakterija, javljaju se problemi s imunitetom (otpornosti na bolesti), alergijama, upalama, kožom, radom probave – poremećena iskoristivost hranjivih tvari, upalama mokraćnog i dišnog sustava, bolova u mišićima, kroničnog umora itd. U cilju održavanja zdrave crijevne mikroflore možemo si pomoći svakodnevnim unosom „dobrih“ bakterija – probiotika. Probiotici su živi mikroorganizmi koji se od pamtivijeka koriste u preradi i konzerviranju hrane. Primjerice, probiotičke kulture koriste se u tradicionalnoj pripremi fermentiranih mliječnih proizvoda poput jogurta, kefira, različitih fermentiranih mliječnih proizvoda, sira, kobasica, kiselog kupusa i krastavaca, fermentiranih proizvoda od soje, stoga su navedene fermentirane namirnice vrijedni izvori „dobrih“ bakterija. Iako danas možemo u ljekarnama kupiti različite probiotičke kulture (bakterije u suhom, smrznutom obliku) u obliku prašaka, kapsula, tableta, u tekućem obliku, bolje je svakodnevno konzumirati fermentirane mliječne proizvode jer se njima dobiju i razne druge potrebne hranjive tvari, poput kalcija, bjelančevina i vitamina B skupine i D.

 

Bolesti probavnih organa

Najčešća bolest zubiju je karijes. Uzrokuju ga bakterije u zubnim naslagama – plaku koje razgrađuju tkivo zuba i caklinu te uzrokuju njegovo propadanje. Zubna naslaga je ljepljiva, sluzava tvar sastavljena uglavnom od bakterija koje uzrokuju karijes. Bakterije u ustima ragradnjom šećera iz hrane koju jedemo proizvode kiseline, a kada naslaga prianja za zube, kiseline mogu nagristi vanjski sloj zuba, zubnu caklinu i tako se dobije karijes zuba. Karijes se sprječava redovitim pranjem zubiju, ali i rijeđim konzumiranjem hrane bogate šećerima.

Gastritis je upala želučane sluznice koju mogu uzrokovati infekcije ili nadražaji. Infekcije mogu biti bakterijske ili virusne, a nadraživanje može biti prouzročeno lijekovima, alkoholom, kroničnim povraćanjem, pretjeranim izlučivanjem želučane kiseline (zbog stresa).

Vrijed ili čir želuca i dvanaesnika može biti uzrokovan slično kao gastritis, ali je češće uzrokovan bakterijama. Liječenje gastritisa i vrijedi zahtijeva liječničku pomoć te promjene u životnim navikama, osobito prehrane.

Upala crvuljka (slijepog crijeva) česta je bolest koja može nastati zaostajanjem hrane ili nekih stranih tijela u crvuljku, pri čemu bolesnik osjeća jake bolove na desnoj strani trbuha, ima povišenu temperaturu i povraća. Tada je operacija uklanjanja upaljenog crvuljka neizbježna.

Najčešće zarazne bolesti crijeva su dizenterija i zarazna žutica (upala jetre). Uzročnici tih bolesti prenose se prljavim rukama.

Česta su i trovanja hranom koja nastaju uzimanjem hrane u kojoj su se zbog nepravilne pripreme ili skladištenja namnožile različite opasne bakterije.

 

Kako možemo pomoći probavnom sustavu da bude zdravo?

Probavni sustav je važan dio tijela. Bez njega, ne bismo mogli dobiti hranjive tvari koje su potrebne za zdravlje, energiju, rast i razvoj te održavanje organizma. Probavnom sustavu možemo pomoći:

  • odgovarajućim pijenjem vode, svi probavni procesi zahtjevaju vodu. Svakako treba spomenuti da izbjegavanje većeg pijenja gaziranih napitaka kako ne bi opteretili rad želuca;
  • raznovrsnom prehranom koja je bogata voćem, povrćem, mahunarkama i cjelovitim žitaricama bogatih biljnim vlaknima potrebnim za dobar rad crijeva;
  • svakodnevnim konzumiranjem fermentiranih mliječnih proizvoda koji sadrže probiotike – „dobre“ baterije potrebne za dobro crijevno zdravlje, a mogu pomoći pri boljem imunitetu i sprječavanju nastanka nekih bolesti. Biljna vlakna iz voća, povrća, grahorica i cjelovitih žitarica potrebna su ne samo za naš probavni sustav nego i kao hrana za „dobre“ bakterije.

Podijeli:

Školica zdrave prehrane

Novi projekt Odjela gradske uprave za odgoj i školstvo nazvan »Školica zdrave prehrane« počinje se od travnja 2016. provoditi u OŠ Srdoči.

Opširnije

Indeks tjelesne mase (BMI)

Indeks tjelesne mase - ITM ili BMI (body mass index) koristi se kao pokazatelj stupnja uhranjenosti osobe. Predstavlja omjer tjelesne mase u kilogramima i kvadrata tjelesne visine u metrima (BMI = kg/m2).
Stanje uhranjenosti određen pomoću ITM može se koristiti kao pokazatelj prekomjerne tjelesne težine i pretilosti, ali ne u svrhu dijagnoze debljine ili zdravlja pojedinca. Za djecu i mladež koriste se tablice, dok odrasli mogu provjeriti svoj ITM na slijedećem linku...
Opširnije

Anketa

Smatrate li da treba uložiti puno truda u pravilnu prehranu?

Vidi rezultate

Loading ... Loading ...
Na vrh