Osjetilo vida čine dva oka, dva vidna živca i središte za vid u stražnjem dijelu velikog mozga. Osjetilom vida primamo oko 90% informacija o okolišu: informacije o veličini, obliku, položaju i boji predmeta koji nas okružuju prenose se putem svjetlosti.

Oko je organ koji prima svjetlosne podražaje i pretvara ih u živčane impulse koji se zatim preko vidnih živaca prenose do središta za vid u velikom mozgu. Oči su smještene s prednje strane glave što nam omogućuje spoznavanje dubine prostora i udaljenosti predmeta.

Oko je građeno od pomoćnih i glavnih dijelova. U pomoćne dijelove oka ubrajamo očne kapke, trepavice, obrve, suzne žlijezde i očne mišiće. Gornji i donji očni kapak štite oko od ozljeda, sprečavaju ulaz nečistoća te vlaže i čiste oko pomoću suza. Trepavice sprječavaju ulaz nečistoća u oko, a obrve sprječavaju slijevanje znoja u oko. Suzne žlijezde nalaze s unutarnje strane gornjeg kapka i izlučuju suze koje vlaže i čiste oko te djeluju antibakterijski. Višak suza slijeva se u unutarnji kut oka i ulazi u suzni kanal koji se otvara u nosnu šupljinu. Očni mišići pokreću oko u svim smjerovima, a oba se oka pomiču istovremeno u istom smjeru.

Glavni dijelovi oka su bjeloočnica, žilnica, mrežnica, rožnica, šarenica, leća, zjenica, žuta i slijepa pjega, vidni živac i staklovina. Bjeloočnica, žilnica i mrežnica čine glavni dio oka, tzv. očnu jabučicu. Bjeloočnica je vanjski sloj očne jabučice koja štiti unutrašnje dijelove oka. S njene unutarnje strane nalazi se drugi sloj, žilnica, prožet krvnim žilama koje opsrkbljuju oko hranjivim tvarima i kisikom. Na žilnicu se s unutarnje strane nastavlja mrežnica, smještena sa stražnje strane očne jabučice. Mrežnica sadrži sloj stanica osjetljivih na svjetlost koje primaju svjetlosne podražaje i pretvaraju ih u živčane impulse, te sloj živčanih stanica čija vlakna izlaze iz oka tvoreći vidni živac koji prenosi živčane impulse u središte za vid. Mjesto na mrežnici najosjetljivije na svjetlost naziva se žuta pjega (makula). Mjesto na žilnici gdje vlakna živčanih stanica izlaze iz očne jabučice tvoreći vidni živac naziva se slijepa pjega. Ona ne sadrži osjetilne stanice. S prednje strane oka neprozirna bjeloočnica prelazi u prozirnu rožnicu koja štiti oko, no istovremeno propušta zrake svjetlosti, a žilnica se s prednje strane nastavlja u mišićnu šarenicu čije stanice sadrže pigment koji očima daje boju. U središtu šarenice nalazi se otvor, tzv. zjenica, čijim širenjem i sužavanjem upravlja vegetativni živčani sustav: kod jake svjetlosti ona se sužava, a kod slabe se svjetlosti širi. Odmah iza zjenice smještena je prozirna i elastična leća koja omogućuje stvaranje slike u oku. Ona je pomoću ligamenata pričvršćena na mišić koji je stezanjem i opuštanjem čini više ili manje ispupčenom te je tako prilagođava predmetima bliže ili dalje od oka. Unutrašnjost oka ispunjena je prozirnom hladetinastom tvari, tzv. staklovinom.

Svjetlosne zrake odbijaju se od predmeta kojeg promatramo i dolaze do našeg oka. Prolaze kroz prozirnu rožnicu i zjenicu te padaju na leću koja ih lomi i usmjerava prema mrežnici, odnosno žutoj pjegi na kojoj nastaje jasna i oštra slika predmeta kojeg promatramo. Upravo zbog loma svjetlosnih zraka u leći, slika koja nastaje na mrežnici umanjena je i obrnuta u odnosu na stvarnost. Osjetne stanice u mrežnici reagiraju na svjetlosni podražaj pretvarajući ga u živčane impulse koje prenose na susjedne živčane stanice. One putem vidnog živca prenose impulse do središta za vid u stražnjem dijelu velikog mozga gdje se na temelju znanja i iskustva primljeni podražaji obrađuju, nakon čega tek postajemo svjesni predmeta promatranja.

Vitamin A je vrlo važan za vid!

Vjerojatno ste već čuli da vam kažu „Pojedi mrkvu za dobar vid!“, ali zašto je baš mrkva važna za vid? Mrkva sadrži beta-karoten, narančasti pigment koji se u tijelu pretvara u vitamin A, a on ima dvije životno važne uloge u našim očima: pomaže održavati rožnicu kristalno čistom te sudjeluje u pretvorbi svjetlosne energije u živčane impulse na mrežnici. Stanice mrežnice sadrže pigment nazvan rodopsin koji se sastoji od bjelančevine opsin vezane na molekulu retinala, odnosno vitamina A. Kada svjetlost prolazi kroz rožnicu oka i dođe do stanica mrežnice, rodopsin reagira promjenom oblika i postaje svjetliji. Kada se to dogodi, retinal u mrežnici promijeni oblik, iz cis- u trans-oblik. Trans-retinal ne može ostati vezan za opsin. Kada se oslobodi retinal, opsin mijenja oblik, što proizvodi električne impulse koji putuju cijelom stanicom. Na drugom kraju stanice, nastali impuls se prenosi na stanicu živca koja prenosi poruku u mozak. Velik dio retinala se tada pretvara u svoj aktivni oblik, cis-retinal i povezuje se s bjelančevinom opsin kako bi ponovo stvorio pigment rodopsin. Međutim, neka određena količina retinala se može oksidirati u retinoičnu kiselinu koja je biokemijski neupotrebljiva za postupak stvaranja vida. Optička aktivnost dovodi do ponavljanih manjih gubitaka retinala, odnosno vitamina A, što zahtijeva njegovu stalnu dopunu bilo izravno od hrane ili neposredno od pohranjenih rezervi vitamina A, koja se nalazi u našem masnom tkivu i jetri. Stoga je za zdravlje očiju, odnosno za stvaranje osjećaja vida važno prehranom unositi vitamin A, beta-karoten ili retinol. Brzina kojom se rodopsin regenerira ovisna je o dostupnosti retinola. Slabiji vid noću (noćno sljepilo) obično je pokazatelj nedovoljne količine retinola, no može biti i pokazatelj nedostatka drugih hranjivih tvari bitnih za obnavljanje rodopsina, kao što su bjelančevine, cink, ili zbog nekih nasljednih bolesti.

Zašto oči plaču?

Iznad vanjskog kuta svakog oka su suzne žlijezde, koje izlučuju suze. Svaki put kada treptamo, malo suza izlazi iz gornjeg kapka, vlažeći oko. One pomažu isprati bakterije, prašinu ili druge čestice kako bi zaštitile oko. Suze također štite oči od isušivanja. Kada se stvore, suze odlaze u suzne kanale. Otvaranje suznog kanala možemo vidjeti ako vrlo lagano povučemo prema dolje unutarnji kut oka. Kada vidimo malu rupu, našli smo suzni kanal. Oči ponekad stvaraju više suza nego uobičajeno kako bi zaštitili oko. To se može dogoditi ako smo bili izloženi prašnjavom vjetru ili duhanskom dimu ili ako smo bili u blizini nekoga tko je rezao luk. Neke osobe izlučuju više suza ukoliko su bili izloženi nekoj tvari koja izaziva alergijsku reakciju, poput peludi neke trave ili drveća. Kada se osjećamo tužno, uplašeno ili jako ljuto, oči su dobile poruku od mozga da plačemo, a tada su suzne žlijezde napravile mnogo, mnogo suza.

Bolesti i poremećaji osjetila vida

Kod osoba ima prekratku očnu jabučicu, jasna i oštra slika predmeta nastaje iza mrežnice, pa kažemo da je osoba dalekovidna. Kod osoba ima predugu očnu jabučicu, jasna i oštra slika predmeta nastaje ispred mrežnice, pa kažemo da je osoba kratkovidna. Kod ovih poremećaja, za jasan vid potrebno je nositi naočale ili leće.

Slabovidnost podrazumijeva osjetilni poremećaj i označava smanjenu vidnu oštrinu oka, a bez postojanja jasnog poremećaja. Koristi se i pojam „lijeno oko“. Može se pojaviti na jednom ili oba oka, no ukoliko se rano otkrije i na pravilan način ispravlja moguće je izlječenje u većini slučajeva.

Najteža mana oka je sljepoća. Ona može biti naslijeđena ili može nastati kao posljedica bolesti ili oštećenja oka, vidnog živca ili središta za vid.

Upala očne sluznice je bolest uzrokovana bakterijama, virusima, gljivicama ili alergijom, a očituje se crvenilom očiju, smetnjama kod suzenja, žarenjem u očima i svrbežom. Virusna i bakterijska upala izrazito su zarazne te se lako prenose, a upala može nastati i uslijed izloženosti kemikalijama, nadraženosti vjetrom, prašinom i dimom.

Siva mrena se javlja obično kod starijih ljudi kod kojih dolazi do zamućenja leće koja slabo propušta svjetlost.

Neki ljudi, češće muškarci nego žene, nemaju sposobnost prepoznavanja boja što se naziva daltonizam. Najčešće se radi o nerazlikovanju nijansi crvene i zelene boje, a rijetko se radi o prepoznavanju samo crne, bijele i nijansi sive boje.

Što možemo učiniti da sačuvamo zdravlje svojih očiju?

Oči čine velike stvari za nas, tako da se moramo potruditi ih zaštiti:

• nosite zaštitne naočale prilikom rada sa opasnim strojevima i aparatima, na nastavi poput tehničkog odgoja, kemije ili fizike gdje mogu nastati krhotine ili prskanje kemikalija;
• nosite zaštitu za oči prilikom skijanja ili kod drugih sportova kod koji bi mogli ozlijediti oči;
• nosite sunčane naočale, jer previše svjetlosti može oštetiti oči i izazvati probleme s vidom kasnije u životu. Na primjer, leće oka se mogu zamagliti čiji je uzrok mrena koja sprječava svjetlost da dođe do mrežnice i tada teže vidimo;
• ne gledajte predugo i pri slabijem svjetlu TV ili kompjuter, to iziskuje naprezanje oka, a samim time umor i utječe na slabiji vid.

Za zdravlje očiju također možete mnogo učiniti pomoću pravilne i raznovrsne prehrane:

• plava riba, orašasto voće, lanene i suncokretove sjemenke sadrže omega-3 masnu kiselinu koja pomaže spriječiti suhoću oka, razgradnju žute pjege ili makule (makularna degeneracija) te očnu mrenu;
• zeleno lisnato povrće, kelj, špinat, blitva, brokula, grašak sadrže mnogo pigmenata (lutein, zeaksantin..) koji mogu pomoći spriječiti makularnu degeneraciju ili pojavu mrene;
• mlijeko i mliječni proizvodi, jaja, jetra, te meso sadrže vitamin A, cink i bjelančevine potrebne za proces stvaranja vida, dok narančasto obojeno voće i povrće sadrže beta-karoten i razne druge pigmente koji se u tijelu pretvaraju u vitamin A;
• cjelovite žitarice i mahunarke mogu pomoći spriječiti makularnu degeneraciju;
• žuto, narančasto, crveno i ljubičasto voće i povrće, a osobito bobičasto poput borovnica, jagoda sadrže mnogo važnih biljnih pigmenata, poput luteina ili zeaksantina, kao i vitamin C koji su izuzetno važni za zdravlje i normalno funkcioniranje očiju.

Podijeli: